Šamati 36: TRI TIJELA U ČOVJEKU

Tri tijela u čovjeku 

Uslušano 24. Adara,  19. mart 1944. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

U čovjeku postoje tri tijela:

●    Unutrašnje tijelo, to jeste odjeća za dušu od Keduša
●    Klipa Noga
●    Klipa „Mišha de-Hivija“ (zmijska koža).           

Da bismo se oslobodili drugog i trećeg tijela, tako da ona ne ometaju Keduša, i da bismo imali mogućnost da koristimo samo unutrašnje tijelo, savjet za to je da koristimo lijek – da mislimo jedino o onome što je u vezi sa unutrašnjim tijelom. To jeste, sve misli čovjeka uvijek treba da budu pod jednom upravom, što je – „Nema ništa osim Njega”, i jedino On čini, činio je i činiće sva djela u svijetu. I nijedno stvorenje, nijedna sila u svijetu ne može da razdvoji čovjeka od Keduša. 

I, kada čovjek više ne misli o ova dva spoljašnja tijela, koja su Klipa, ona umiru, jer ne dobijaju hranu niti išta što može da ih održi. To je tako jer čovjekove misli o njima jesu njihova životna opskrba. 

To je tajna napisanog: „U znoju lica svog ješćeš svoj hljeb”. Jer sve do grijeha – „grijeh Drvo znanja”, opskrba čovjeka nije zavisila od hljeba. To jeste, nije bilo potrebe da se privlači Svjetlost i životna sila budući da je ona jednostavno iluminirala. Ali nakon pada u grijeh, kada je Adam Harišon prionuo uz tijelo zmije, život je počeo da zavisi od hljeba, to jeste od hrane koju je za ova dva tijela trebalo svaki put iznova privući. I ukoliko se ovim tijelima ne daje hrana, ona umiru. Ovo je velika ispravka koja omogućava oslobađanje od dva nečista tijela.

Otuda, čovjek mora da pokuša da svu svoju snagu uloži u to da ne misli o onome što se odnosi na ta dva tijela. I o tome je rečeno: „Misli grijeha su gore od samog grijeha”, jer misli su hrana za ova dva tijela. Drugim riječima ova dva tijela vitalnost  primaju iz čovjekovih misli o njima. 

Otuda čovjek treba da misli jedino o unutrašnjem tijelu, jer je ono odjeća za dušu od Keduša. To jeste, čovjek treba da misli jedino o onome što je „izvan njegove kože”. Izvan njegove kože naziva se „izvan njegovog tijela” to jeste izvan njegove sopstvene koristi, i treba da misli jedino o koristi bližnjih. To se naziva „izvan njegove kože”. 

Šamati 35: O ŽIVOTNOJ SILI KEDUŠA

 

O životnoj sili Keduša                   

Uslušano 1945. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „U moru, tako velikom i širokom, vrve životinje kojima nema broja, male i velike“ (Psalmi 104:25).

Ovo treba da tumačimo:

„U moru” – znači u moru Sitra Ahra.

„... velikom i širokom” – znači da se ona otkriva pred nama i viče: „daj! daj!“ (hav-hav!), i to ukazuje na ogromne Kelim željne primanja.

I, „... vrve životinje” – ukazuje da tamo postoje Više Svjetlosti po kojima čovjek hoda i gazi ih nogama. 

„... kojima nema broja, male i velike” – odnosi se na to da životne sile, bilo male ili velike, sve je u ovom moru.

To je tako, zato što postoji pravilo: „Od Gore, oni daju, i ne uzimaju“ (sve što oni od Gore daju, ne vraća se nazad, već ostaje dolje). Otuda, ukoliko je čovjek proširio nešto od Gore, a zatim to ukaljao – to ostaje dolje, ali ne u čovjeku, već pada u more Sitra Ahra.

To jeste, ukoliko čovjek proširi nešto Svijetlosti, ali to ne može trajno da održi, jer njegove Kelim još nisu dovoljno čiste, to jeste još nisu za Svjetlost tako podesne da bi čovjek u Kelim davanja mogao da je primi kao takvu Svjetlost koja dolazi od Davaoca, tada ta Svjetlost mora da ode od njega.

Šamati 34: PREDNOST ZEMLJE U SVEMU

 

Prednost zemlje u svemu

Uslušano u mjesecu Tevet 1942. godine 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Znano je da se ništa ne otkriva u svojoj pravoj formi već jedino iz svoje suprotnosti, kao što je rečeno: „Kao prednost Svjetlosti iz tame”. To znači da svaka pojava ima svoju suprotnost i upravo se kroz sučeljavanje suprotnosti može znati prava suština  pojave.

Otuda nije moguće da se nešto vidi sa apsolutnom jasnoćom ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome. Na primjer, nije moguće da se nešto ocijeni kao dobro ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome, nešto što je loše. Isto tako je i za: gorko Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) slatko, mržnja – ljubav, glad – sitost, žeđ – zasićenje, odvojenost – povezanost. Proizlazi da nije moguće doći do ljubavi prema prianjanju prije nego što se postigne mržnja prema odvojenosti. 

Da bi čovjek bio nagrađen stepenom na kojem mrzi odvojenost i udaljenost, on prvo mora da zna šta znači odvojenost i od koga je on odvojen. Tek tada može da se kaže to da on želi da ispravi tu odvojenost.

To jeste, čovjek je dužan da sam istraži od koga i od čega je odvojen. I tek tada on može da počne da pokušava da ispravi to stanje i da se poveže sa onim od koga je odvojen. Ukoliko čovjek razumije šta on može da dobije od približavanja Njemu, on tada može i da cijeni i da zna kakva je šteta od toga ako ostane odvojen. 

Dobitak ili gubitak procjenjuju se u skladu sa zadovoljstvom ili patnjom. I čovjek mrzi ono što mu donosi patnju i udaljava se od toga. Stepen udaljenosti zavisi od stepena patnje, jer je u prirodi čovjeka da izbjegava patnju. Otuda jedno zavisi od drugog i čovjek se trudi da uradi sve što može da bi se udaljio od onoga što izaziva patnju. To jeste, patnja izaziva mržnju prema izvoru patnje i u toj mjeri čovjek se od nje udaljava.

Šamati 33: ŽRIJEBOVI NA JOM KIPURIM UZ PRISUSTVO HAMANA

 

Žrijebovi na Jom Kipurim uz prisustvo Hamana

Uslušano šestog dana Truma 12. februar 1943. godina 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Napisano je u Tori, Aharej (Levitski zakonik 16:8) : „I bacio je Aron žrijebove na dva žrtvena jarca: jedan žrijeb za Gospoda, drugi za Azazela”. A u vezi sa Hamanom napisano je (Megilat Ester 3:7, o Purimu): „A Pur (žrijeb) baciše u prisustvu Hamana”.

Žrijeb se primjenjuje tada kad se nešto ne može saznati umom, jer um ne može da dosegne dovoljno daleko tako da se otkrije šta je dobro, a šta je zlo. U tom stanju oni se ne oslanjaju na svoj um, već bacaju žrijeb, to jeste oslanjaju se na ono što će im žrijeb reći. Slijedi da tada kada koristimo riječ „žrijeb” to nam govori da mi idemo iznad razuma. 

Na sedmi dan mjeseca Adar rodio se Mojsije, i na taj isti dan Mojsije je umro. I mi treba da razumijemo šta riječ Adar znači. Riječ Adar dolazi od riječi „Aderet” što znači pokrivač. To je kao što je napisano o proroku Iliji (Elijahu): „… i bacio je na njega svoj ogrtač” (Carevima 1, 19:19). Riječ Aderet dolazi od riječi „Aderet Se’ar” (pokrivač od dlaka), što se odnosi na Se’arot (dlake) i Dinim. U radu su to strane misli i ideje koje odvlače pažnju čovjeka od toga da se približi Stvoritelju.

I te misli i ideje moraju da se nadiđu. Iako čovjek vidi mnoge protivrječnosti u Njegovom vođstvu, on mora da ih nadiđe vjerom iznad razuma, i da kaže da Njegovo vođstvo jeste na način – Dobro koje čini dobro. I u vezi sa tim o Mojsiju je napisano: „I Mojsije je sakrio svoje lice …”. To znači da je on vidio sve protivrječnosti (u Stvoriteljevom upravljanju) i nadišao ih je kroz napor snagom vjere iznad razuma. 

Šamati 32: ŽRIJEB (PUR) JE TAJNA BUĐENJA OD GORE

 

Žrijeb (Pur) je tajna buđenja od Gore

Uslušano na Truma (nedeljna porcija Tore) (10. februar 1943. godina)

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Žrijeb je tajna buđenja od Gore, i niži ni na koji način ne utiče na to. To je značenje za: „U prisustvu Hamana baciše žrijeb (Pur)...”. Haman je optužio (Židove) i rekao : „… jer oni se ne drže kraljevih zakona …”.

Govori se o tome da ropstvo, duhovni rad, počinje u stanju Lo Lišma (ne za Njeno ime), to jeste u stanju primanja zarad sebe. Ukoliko je tako zašto je njima bila data Tora da bi kasnije bili nagrađeni sa Lišma (za Njeno ime) i da im bude data Svjetlost i Više postignuće.

I, pojavljuje se optužitelj i kaže: „Zašto njima daju ono što je uzvišeno, za koje oni nijesu radili i čemu se nijesu nadali, već su sve njihove misli i namjere bile jedino u vezi sa onim što se odnosi na njihove sopstevene potrebe, što se naziva Lo Lišma?”

To je tajna rečenog: „Zli  priprema, a pravednik odijeva”. To znači da u početku čovjek radi u stanju - grešnik, to jeste u Lo Lišma, to jeste za primaoca u sebi, a zatim on biva nagrađen sa Lišma, i tada sav njegov rad i napor ulaze u domen Keduša, to jeste sve je zarad davanja. I to je tajna rečenog: „… a pravednik odijeva”.

I to je tajna sličnosti između Purim i Jom Kipurim*. Purim je buđenje od Gore, a Jom Kipurim je buđenje od dolje, što znači kroz pokajanje. Međutim, i ovdje takođe postoji buđenje od Gore, što se odnosi na žrijeb, gdje je: „… jedan žrijeb za Stvoritelja a drugi žrijeb za Azazela”, i Stvoritelj razjašnjava.

Link - A Lot Is an Awakening from Above

Šamati 31: ONAJ KOJI JE UGODAN DUHU NARODA

 

Onaj koji je ugodan duhu naroda

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Onaj koji je ugodan duhu naroda…” On (Baal HaSulam) pita: „Ali mi nalazimo da su veliki i slavni mudraci bili u nesuglasju. Ukoliko je tako, nema onog koji je  ugodan duhu naroda”.

I on je odgovorio – to nije rečeno za „sve što je od stvorenja”, već za „duh stvorenja”. To znači da se jedino tijela spore, zato što svako koristi svoju želju za primanjem.

A „duh stvorenja”, to je već duhovno. A rečeno: „… onaj koji je ugodan…” odnosi se na to da pravednici koji privlače obilje, obilje privlače za čitavu generaciju. I jedino zbog toga što oni još nisu odenuli svoj duh, oni ne mogu da postignu i osjete obilje koje pravednici privlače.

Link - Anyone Who Pleasesthe Spirit of the People

Šamati 30: NAJVAŽNIJE JESTE TO DA ČOVJEK ŽELI JEDINO DA DAJE

 

Najvažnije jeste to da čovjek želi jedino da daje

Uslušano nakon Šabata, Vaikra (20. mart 1943. godine)  

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Ono što je najvažnije jeste to da se ne želi ništa drugo osim da se daje i to zbog veličine Stvoritelja, zbog toga što svaka akcija primanja ima manu. I nije moguće da se izađe iz primanja, osim da se pređe na potpuno suprotni kraj, to jeste u davanje.

Sila koja pokreće, to jeste sila koja vuče i sila koja primorava na rad jeste veličina Stvoritelja. I neophodno je da mislimo da smo mi i u ovom svijetu u svakom slučaju prinuđeni da radimo, i da upravo kroz te napore možemo da steknemo neke koristi i užitke. To jeste, čovjek kroz napor i trud koje ulaže može da osladi svoje ograničeno tijelo i da postane prolazni gost. Ili on može da postane vječni gost, kada njegov napor ne nestaje, već ostaje u vječnosti. 

Ovo je poput toga kada neki čovjek ima snagu da izgradi čitavu državu, a on gradi samo privremenu kolibu koja se ruši pod udarom jakog vjetra i time se gube svi njegovi napori. Međutim, ukoliko on ostane u Keduša, tada svi njegovi napori ostaju u vječnosti. I jedino ovaj cilj treba da bude osnova njegovog rada, svaka druga osnova je sa manom.

Snaga vjere je dovoljna da čovjek radi zarad davanja. To znači da čovjek može da vjeruje u to da će Stvoritelj prihvatiti njegov rad. Jer čak i kada njegov rad u njegovim očima izgleda nevažan, Stvoritelj u svakom slučaju prihvata sve. Stvoritelj voli i prihvata svaki trud čovjeka ukoliko čovjek svoj trud posveti Njemu.

Šamati 29: KADA ČOVJEKU DOĐU MISLI SUMNJE

 

Kada čovjeku dođu misli sumnje

Uslušano 1943. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Gospod je – sjenka tvoja”. Ukoliko čovjek ima misli sumnje u Stvoritelja, tada i Stvoritelj, unutar čovjeka, sumnja u njega. A kada Stvoritelj sumnja, to se naziva „planina Gospoda” (Planina -"Har", od riječi  “Hirhurim" - misli, sumnje)*. Zato je rečeno: „Ko se uzdiže na planinu Gospoda, i ko staje na Njegovo sveto mjesto?” „Onaj ko ima čiste ruke i čisto srce!” Čiste ruke se postižu ispravkom i to je značenje za „… i ruke Mojsija bile su teške…” – dok je ruke držao podignute ka Stvoritelju. Čisto srce postiže se kao rezultat rada u srcu (Avodat Liba).

Link - When Thoughts Come to a Person 

Šamati 28: NEĆU UMRIJETI, NEGO ĆU ŽIVJETI

 

Neću umrijeti, nego ću živjeti

Uslušano 1943. Godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Neću umrijeti, nego ću živjeti” (Psalmi 118:17). Da bi postigao istinu (Emet) čovjek mora da osjeti to da je on ukoliko ne postigne istinu mrtav, a on želi da živi. Zato se rečeno „Neću umrijeti, nego ću živjeti” odnosi jedino na čovjeka koji hoće da postigne istinu.

Otuda se kaže: „Jona Ben Amitai (sin Amitaia)”. Naziv Jona dolazi od hebrejske riječi Honaa (Ona'ah –obmana). A Ben (sin) dolazi od riječi Mevin (onaj koji razumije). To jeste on razumije jer uvijek ispituje stanje u kojem se nalazi, i vidi da obmanjuje sebe da on ide putem istine. Istina se naziva „davanje”, Lišma, „zarad Stvoritelja”, a on, suprotno od toga, vara i obmanjuje sebe, to jeste on prima za sebe, što je Lo Lišma. Ali zbog toga što on vidi svoje istinito stanje, kasnije je nagrađen sa „Amitai” što je Emet (istina).

I ovo je tajna rečenog: „Oči tvoje, kao kod golubica” (Pjesma nad pjesmama). Eynaim od Keduša (oči od Keduša), jesu Eynaim od Šehina (oči od Šehina) i one jesu Yonim (golubice). Ove nas oči (Eynaim) obmanjuju i mi mislimo da Šehina nema Eynaim, kao što je rečeno u Zoharu: „Prelijepa djevojka, koja nema oči”. Istina je da onaj koji je nagrađen istinom, vidi da ona ima oči. To je značenje za: „Ukoliko nevjesta ima lijepe oči, njeno tijelo ne treba provjeravati”

Link - I Shall Not Die but Live

Šamati 27: ŠTA ZNAČI "GOSPOD JE VISOKO I NISKI ĆE VIDJETI"

 

Šta znači „Gospod je visoko i niski će vidjeti” 

Uslušano na Šabat Truma (5. mart 1949. godina) u Tel-Avivu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

„Gospod je visoko i niski će vidjeti…” (Psalmi, 138). Kako može da postoji jednakost sa Stvoriteljem, kada je čovjek primalac, a Stvoritelj Davalac? O tome je rečeno: „Gospod je visoko i niski će vidjeti …”.

Kada se čovjek poništi, on tada nema sopstvenu upravu koja ga odvaja od Stvoritelja. Tada će čovjek „vidjeti” znači biće nagrađen sa Mohin de Hohma. 

A „ponosnog On će znati izdaleka”. Jer, onaj koji je ponosan, tačnije onaj koji ima sopstvenu upravu, on je odvojen od Stvoritelja, budući da njemu nedostaje jednakost.

Niskost se ne razmatra za to da je čovjek ponižen pred drugima. Već je niskost skromnost usljed koje čovjek osjeća cjelovitost u radu. A poniženje je osjećaj čovjeka da ga čitav svijet prezire. Precizno tada kada ljudi čovjeka preziru, to se razmatra za poniženje i tada čovjek ne osjeća nikakvu cjelovitost. To je zbog toga što je zakon takav da ono što ljudi misle utiče na osobu. Zato, ukoliko ljudi poštuju čovjeka, on za sebe osjeća da je cjelovit, a kada ga preziru on tada misli da je nisko.

Link -  What Is “The Lord Is High and the Low Will See”? 

Šamati 26: BUDUĆNOST ČOVJEKA ZAVISI OD NJEGOVE ZAHVALNOSTI ZA PROŠLOST

 

Budućnost čovjeka zavisi od njegove zahvalnosti za prošlost

Uslušano 1943.godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Napisano je: „Gospod je visoko i niski će vidjeti”, jer jedino onaj ko je nisko može da vidi uzvišenost. Slova riječi Yakar (dragocjen) su poput slova riječi Yakir (zna). To znači da u mjeri u kojoj čovjek zna uzvišenost nečega, u toj mjeri on vrednuje veličinu toga.

Čovjek je impresioniran nečim u skladu sa važnošću toga. Impresioniranost njemu donosi osjećaj u srcu, i u mjeri u kojoj on prepoznaje važnost toga, u toj istoj mjeri se u njemu rađa radost.

Čovjek treba da zna svoju niskost, i to da on nije privilegovan više nego njegovi savremenici, bez obzira na to što on vidi da ima mnogo ljudi u svijetu kojima nije kao njemu data snaga da sveti rad radi čak i u najmanjoj mjeri, čak i kada je to bez namjere i u Lo Lišma. Dok njima nije dato da rade ni Lo Lišma od Lo Lišma, čak ni kroz pripremu za pripremu za odjevanje Keduša.

A, on je nagrađen time što mu je Stvoritelj dao želju i misao da bar povremeno radi sveti rad, makar i na najjednostavniji mogući način. I ukoliko on može da cijeni važnost toga, tada u skladu sa važnošću koju on pridaje svetom radu, u toj istoj mjeri on treba da veliča Stvoritelja i zahvaljuje Njemu na tome. A istina je da mi ne možemo dovoljno da cijenimo važnost toga što Toru i Micvot možemo da izvršavamo čak i kada je to bez ikakve namere; iako se i u tom stanju dolazi do toga da se osjeti ushićenje i radost u srcu.

Šamati 25: ONO ŠTO DOLAZI IZ SRCA

 

Ono što dolazi iz srca

Uslušano u mjesecu Avu 1944. godine povodom proslave završavanja komentara Baal HaSulama na Knjigu Zohar 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kaže se: „Ono što dolazi iz srca ulazi u srce”. Tako, zašto mi vidimo da i kada je nešto ušlo u čovjekovo srce, on ipak pada sa svog duhovnog stepena?

Riječ je o tome da kada čovjek od svog rava sluša riječi Tore, on se odmah saglašava sa njim i preuzima na sebe obavezu da to što čuje ispuni svim srcem i dušom. Ali kada nakon toga izađe u svijet, tada se njegove misli i želje miješaju sa mislima i željama većine. I tada se njegove misli, želje i njegovo srce potčinjavaju većini.

I, budući da on nema snagu da čitav svijet sudi na skali zasluge, njega svijet potčinjava, i njegove želje se miješaju sa njihovim željama. I on je tada poput ovce koju vode na klanje. I tada on nema nikakav izbor, već je obavezan da misli, želi, žudi i traži sve ono što i većina traži. U tom stanju on bira strane misli, njihove niske požude i želje koje su strane duhu Tore. U ovom stanju on nema snagu da se suprotstavi uticaju većine.

Tada za njega postoji samo jedan savjet – da prione uz svog rava i uz knjige. I, ovo se naziva: „iz usta knjiga i iz usta autora”. I jedino prianjajući uz ovo on svoje misli i želje može da promijeni za bolje. I nikakvi argumenti niti rasprave ne mogu da mu pomognu i da promijene njegove misli, već jedino lijek – Dvekut, jer to je čudesan lijek, koji njega može da vrati ka Izvoru.

Šamati 24: ON ĆE NJIH SPASITI OD RUKE ZLOG

 

On će njih spasiti od ruke zlog

Uslušano u mjesecu Avu 1944. godine povodom proslave završavanja komentara Baal HaSulama na Knjigu Zohar (21. jul 1944. godine), (Povodom kompletiranja Zohara) 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „Vi koji volite Stvoritelja, mrzite zlo!... I On (čuva duše koje su odane Njemu)... i izbavlja ih iz ruke zlog”. I nije jasno kakva je veza između „mrzite zlo” i „I On ih izbavlja iz ruke zlog”? 

I, takođe je rečeno: „Svijet je stvoren jedino ili za potpune pravednike ili za potpune grešnike”. On pita: „Da li je vrijedno to da se stvori svijet za potpune grešnike, ali ne i za nepotpune pravednike?” 

I, on je odgovorio da, sa strane Stvoritelja, u svijetu ne postoji ništa što bi imalo dvostruki smisao. I ovo je slučaj jedino tada kada su u pitanju primaoci, kada je to u skladu sa percepcijom primaoca, kada primaoci u svijetu osjećaju ili dobar okus ili gorak okus. I to je tako zato što oni prethodno kalkulišu svaku akciju koju izvršavaju, budući da ne postoji akcija koja se izvršava bez svrhe. Tako, oni hoće ili da poboljšaju svoje sadašnje stanje ili da nekome naštete. Jer nešto što je besmisleno nije vrijedno za onoga koji teži nekom cilju. 

Otuda, oni koji prihvataju to da svijetom upravlja Stvoritelj, oni i Njegovo upravljanje ocjenjuju kao dobro ili loše u zavisnosti od toga šta oni osjećaju: dobro ili loše.

Zato oni koji vole Stvoritelja, to jeste oni koji razumiju da je svrha stvaranja – Činiti dobro Njegovim stvorenjima i da stvorenja dođu do toga da to i osjete – razumiju da se to može primiti precizno kroz približavanje Stvoritelju i kroz Dvekut uz Njega. 

Šamati 23: VI KOJI VOLITE GOSPODA, MRZITE ZLO

 

Vi koji volite Gospoda, mrzite zlo

Uslušano 17. Sivana (2. jun 1931. godine)

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „Vi koji volite Gospoda, mrzite zlo! On čuva duše koje su odane Njemu, izbavlja ih iz ruku zlog (Psalmi 97:10)”. I, tumači se – nije dovoljno da čovjek voli Stvoritelja i da želi da postigne Dvekut uz Njega, već je on isto tako dužan da mrzi svoje zlo. 

Mržnja se ispoljava mržnjom prema zlu, koje se naziva želja za primanjem za sebe. Čovjek vidi da on nije u stanju da se oslobodi od zla, ali istovremeno, on ne želi da se pomiri sa tim da ostane u tom stanju. I, on osjeća štetu koju mu nanosi zlo i takođe vidi istinu da čovjek nije u stanju da sam poništi zlo u sebi. To je tako zato što je to prirodna sila, sa strane Stvoritelja, koji je u čovjeka utisnuo želju za primanjem. 

I stih nas obavještava da kada je čovjek u takvom stanju, šta je tada u njegovoj ruci da uradi. I, stih kaže: da mrzi zlo. Tada će Stvoritelj da ga čuva od zla, kao što je rečeno: „On čuva duše koje su odane Njemu…” tako što ih On „…izbavlja iz ruku zlog”. I budući da čovjek već ima neki kontakt sa Stvoriteljem, čak i minimalan, on već uspijeva. 

Uistinu, zlo ostaje i služi kao Ahoraim od Parcuf. Međutim, jedino kroz ispravku, što je da bezuslovno mrzi zlo, on će se ispraviti u Ahoraim.

Mržnja proizlazi iz činjenice da – ukoliko čovjek hoće da postigne Dvekut uz Stvoritelja – on se vodi onim što je uobičajeno među prijateljima: da svako od prijatelja mrzi ono što njegov prijatelj mrzi, i voli ono što njegov prijatelj voli. I tada, oni ostvaruju trajnu vezu koja nikad neće biti raskinuta.

Budući da Stvoritelj voli da daje, i niži, takođe, treba da pokuša da se podesi tako da jedino želi da daje. I kao što Stvoritelj mrzi da bude primalac, jer On je apsolutno savršen i Njemu ništa nije potrebno, tako i čovjek mora da mrzi da prima za sebe.

Iz rečenog slijedi da čovjek treba u potpunosti da mrzi svoju želju da prima za sebe, jer sve destrukcije u svijetu dolaze jedino iz želje za primanjem. I tom mržnjom čovjek će ispraviti svoju želju da prima za sebe i staviće je pod Keduša.

Link - You Who Love the Lord, Hate Evil

Šamati 22: TORA LIŠMA

 

Tora Lišma

Uslušano 9. Ševata  6. februar 1941. Godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Suština učenja Tore nazvane Tora Lišma (za Njeno ime) jeste takvo učenje kada čovjek Toru uči da bi u svom umu jasno i bez ikakvih sumnji znao istinu da „postoji sud (Din) i da postoji sudija (Dayan)”. 

To da „postoji sud” [Yeš Din] znači da čovjek stvarnost vidi onako kako se ona prikazuje pred njegovim očima. I mi vidimo da tada, dok radimo u vjeri i davanju, rastemo i uzdižemo se iz dana u dan, jer svaki put vidimo promjene na bolje. 

Suprotno je kada radimo za primanje i za znanje, jer tada vidimo da iz dana u dan padamo do najniže niskosti koja je uopšte moguća.

I kada mi ispitujemo ova dva stanja, vidimo da postoji sud i da postoji sudija. To je tako, jer ukoliko ne slijedimo istinske zakone Tore mi odmah bivamo kažnjeni. I u tom stanju vidimo da postoji pravedan sud, i vidimo da je precizno taj način najbolji i najpodesniji za to da se postigne istina.

I to se razmatra za „taj zakon je pravedan” zbog toga što jedino na taj način mi možemo da dođemo do krajnjeg cilja; to jeste do toga da u našem umu razumijemo, potpunim i apsolutnim razumijevanjem, od kojeg nema višeg, da se jedino vjerom i davanjem može postići svrha stvaranja.

Tako, ukoliko učimo zarad toga da postignemo cilj što je da razumijemo da postoji sud i da postoji sudija, tada se to naziva da učimo Toru Lišma. I o tome su naši mudraci rekli: „Veće je učenje, jer vodi do akcije”.

Šamati 21: STANJE USPONA

 

Stanje uspona

Uslušano 23. Hešvana (9. novembar 1944. godine) 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kada čovjek osjeća da je u stanju uspona, kada u njemu postoji uzdignut duh, kada osjeća da nema nijednu drugu želju osim prema duhovnom, tada je za njega korisno da se zadubi u tajne Tore da bi postigao unutrašnje Tore.   

I tada, iako on vidi da uprkos uloženom trudu da nešto postigne on i dalje ništa ne razumije, za njega je ipak korisno to da i dalje pokušava da pronikne u tajne Tore, čak izučavajući i po stotinu puta jedan isti dio. I, on ne treba da očajava što ništa ne razumije, i ne treba sebi da kaže da od toga nema nikakve koristi. 

To je tako iz dva razloga:

1) Prvi razlog – kada čovjek izučava nešto i žudi da to razumije, sama njegova žudnja naziva se „molitva”. Molitva se odnosi na Hisaron (nedostatak), to jeste na ono što čovjeku nedostaje, na ono za čim čovjek žudi, na želju za koju on moli Stvoritelja da mu ispuni. Snaga molitve mjeri se snagom žudnje, budući da čovjek najviše žudi za onim što mu najviše nedostaje. I, mjera osjećaja nedostatka (Hisaron) jeste mjera žudnje.        

Postoji pravilo da upravo tamo gdje čovjek ulaže najveće napore, ti napori uvećavaju nedostatak, i on želi da primi ispunjenje za taj nedostatak. Isto se tako i želja naziva „molitva”, i razmatra se za „rad u srcu”, jer „Stvoritelj želi naša srca”.

Šamati 20: LIŠMA (ZA NJENO IME)

 

Lišma (za Njeno ime)

Uslušano 1945. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

U vezi sa „Lišma” (za Njeno ime). Da bi čovjek postigao Lišma, njemu je potrebno buđenje od Gore, i to je iluminacija od Gore. I, nije na ljudskom umu da to razumije, već jedino onaj koji kuša zna. O tome je rečeno: „Kušajte i vidite da je Gospod dobar” (Psalmi 34:8). 

Zato, ukoliko čovjek preuzima na sebe jaram Kraljevstva nebesa, njegova odluka (u vezi sa tim) treba da bude u potpunosti kompletna, to jeste da bude jedino zarad davanja, i nimalo zarad primanja. I, ukoliko čovjek vidi da njegovi organi (dijelovi njegove želje) nisu saglasni sa njegovom odlukom, tada nema drugog savjeta osim molitve – da u molitvi čovjek Stvoritelju izlije svoje srce, tako da njemu Stvoritelj pomogne da se njegovo tijelo saglasi sa tim da postane sluga Stvoritelju.

I ukoliko se kaže da je „Lišma” poklon od Gore, tada koja je korist od čovjekovog nadilaženja i njegovog truda, od svih ispravki i iscjeljenja koja je izvršio zarad toga da dođe do Lišma – ako sve zavisi jedino od Stvoritelja. I, naši mudraci su o ovome rekli: „(Nije vaša dužnost da završite posao) … ali niste slobodni ni da ga ne radite” (Pirkei Avot 2:16). Umjesto toga, čovjek mora da dâ buđenje od dolje, i to se razmatra za molitvu. Nema istinske molitve ukoliko čovjek unaprijed ne zna da bez molitve on ne može da postigne Lišma. 

Otuda akcije i iscjeljenja (ispravke) koje je on izvršio zarad toga da postigne „Lišma”, kreiraju posude koje su ispravljene tako da mogu da prime Lišma. I tako nakon svih njegovih djelovanja i iscjeljenja, on sada može da uputi istinsku molitvu. To je tako zato što on sada vidi da mu sav njegov trud ni u čemu nije pomogao. I tek tada on može da moli istinsku molitvu iz dna svoga srca, i jedino tada Stvoritelj čuje njegovu molitvu i daje mu poklon – „Lišma”. 

Treba da znamo, da čovjek time što postiže svojstvo „Lišma”, ubija svoju zlu inklinaciju, što je želja da primi za sopstvenu korist. I time što čovjek postiže namjeru da daje, on poništava samoljublje. Tako, smrt znači da čovjek više ne koristi svoje posude primanja za sebe. I time što one više nijesu aktivne, razmatraju se za mrtve. 

Šamati 19: ŠTA, U RADU, ZNAČI - STVORITELJ MRZI TIJELA

 

Šta, u radu, znači - Stvoritelj mrzi tijela

Uslušano 1943. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Knjiga Zohar kaže da Stvoritelj mrzi tijela, i objašnjeno je da se radi o želji za primanjem za sebe koja se naziva „tijelo” (Guf). Stvoritelj je Njegov svijet stvorio za Njegovu slavu kao što je napisano: „Svakoga, ko se naziva Imenom Mojim, i koga sam Ja stvorio za slavu Moju, Ja sam načinio” (Isaija), i to je suprotno od onoga što tijelo traži – sve treba da bude jedino zarad vlastite koristi tela. Nasuprot tome, Stvoritelj kaže – sve treba da bude zarad Stvoritelja. Otuda, naši mudraci su rekli da je Stvoritelj rekao: „…on i Ja ne možemo da boravimo u istom svijetu”.

Slijedi da ono glavno što čovjeka odvaja od toga da prione uz Stvoritelja jeste želja čovjeka da primi za sebe. I to je vidljivo tada kada „zli” dođe, i pita: „Zašto ti hoćeš da radiš za Stvoritelja?” Mi možemo da pomislimo da tijelo pita onako kao što bi pitao čovjek koji o tome želi da razumije svojim umom. Međutim, to nije istina, jer tijelo ne pita – za koga čovjek radi, što je razumno pitanje koje se javlja kod svakog ko razmišlja sopstvenim umom. 

Međutim, pitanje zlog je u vezi sa onim u korporalnom, jer zli pita: „Što ti dobijaš ovim radom?”, to jeste, što ćeš ti dobiti zauzvrat, za napor koji ulažeš? To znači da ono pita – ukoliko ti ne radiš za sopstvenu korist, što će od toga primiti tvoje tijelo koje se naziva želja da se primi za sebe?

I budući da su to zahtjevi tijela, čovjek nema drugog odgovora, osim kao što je rečeno „otupiti njegove zube”, budući da je o njemu rečeno da „čak i da je bio tamo (u vrijeme iskupljenja), on ne bi bio iskupljen”. Zašto? To je zbog toga što za želju za primanjem nema iskupljenja, čak ni u vrijeme iskupljenja. To je zbog toga što prilikom iskupljenja sav dobitak dobijaju Kelim davanja, a ne Kelim primanja.