Šamati 3: MATERIJA DUHOVNOG POSTIGNUĆA

 

Materija duhovnog postignuća 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

U svjetovima razlikujemo mnoga razabiranja i mnoge stepene. Neophodno je da znamo da sve što se odnosi na ta razabiranja i stepene govori jedino o postizanju duša u skladu sa onim što one primaju iz svjetova. Ovo je u skladu sa pravilom: „Ono što ne postignemo – ne možemo nazvati po imenu”. Otuda riječ „ime” ukazuje na postignuće. To je poput toga kada čovjek daje ime nekom objektu nakon toga što je, u skladu sa svojim stepenom razumijevanja, postigao nešto o njemu.

Zato se, generalno, ukupna stvarnost, sa stanovišta duhovnog postignuća, dijeli na tri dijela:

1. „Acmuto” (esencija Stvoritelja)

2. Ein Sof (Beskonačnost)

3. Duše

1. O Acmuto uopšte ne govorimo. To je zato što korijen i mjesto stvorenja jesu u Misli stvaranja, gdje su ona inkorporirana, i značenje ovoga skriveno je u riječima: „Završetak djela je u prvobitnoj misli”. 

2. Ein Sof (Beskonačnost) predstavlja Misao stvaranja, skrivenu u riječima: „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”. To se naziva Ein Sof (Beskonačnost) i to je veza koja postoji između Acmuto i duša. Tu vezu mi percipiramo kao tajnu – volja da stvorenja uživaju. 

Ein Sof (Beskonačnost) je početak svega i naziva se „Svjetlost bez Kli”. Jer tamo leži korijen stvorenja, to jeste veza između Stvoritelja i stvorenja, koja se naziva „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”. Ova volja nastaje u svijetu Ein Sof i širi se ka svijetu Asija. 

3. Duše, koje primaju to dobro koje postoji u Negovoj volji da čini dobro.

Ein Sof (Beskonačnost) naziva se tako zato što je to veza između Acmuto i duša, i tu vezu mi percipiramo kao tajnu – „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”. Izuzev ove povezanosti mi ništa više ne možemo da razumijemo i zato ni o čemu više ne možemo da govorimo.

Ein Sof je početak čitavog procesa, i naziva se „Svjetlost bez Kli”. I, ovdje je početak korijena stvorenja, to jeste veza između Stvoritelja i stvorenja, koja se naziva „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”. Ova volja nastaje u svijetu Ein Sof (Beskonačnost) i širi se ka svijetu „Asija”.

I svi svjetovi, sami po sebi, razmatraju se za „Svjetlost bez Kli” i o njima ne govorimo. Oni se definišu kao Acmuto (Njegova esencija) i u njima nema nikakvog postignuća. Ipak, nije čudno to što tamo pravimo mnoga razabiranja. To je zbog toga  što su ta razabiranja tamo prisutna u potencijalu, kao sile. 

A zatim, kada dođu duše, ta razabiranja ispoljavaju se u dušama koje primaju Višu Svjetlost, u mjeri u kojoj su se ispravile i pripremile. Tako, duše imaju mogućnost da prime ta razabiranja, svaka u skladu sa svojim trudom i pripremom. I, tada se ta razabiranja zapravo otkrivaju u stvarnosti. Ali, u vrijeme dok duše još nisu postigle Višu Svjetlost, sve se, samo po sebi, razmatra jedino za  Acmuto. 

U pogledu na duše koje primaju iz svjetova, svjetovi se razmatraju za „Ein Sof”, jer veza koja postoji između svjetova i duša, odnosno to što svjetovi daju dušama, potiče iz Misli stvaranja i predstavlja međuodnos između Acmuto i duša. Ta veza se naziva Ein Sof. I, kada molimo Stvoritelja i tražimo od Njega da nam pomogne i da nam dâ ono što tražimo, tada imamo u vidu Ein Sof, jer je tamo korijen stvorenja, koji stvorenjima hoće da dâ užitak i zadovoljstvo, što se naziva „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”.

Molitva je prema Stvoritelju, koji nas je stvorio i Njegovo Ime je „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”. I, On se naziva Ein Sof, jer je ovdje riječ o onome što je bilo prije Cimcum (ograničenje). I, čak i nakon Cimcum, u Njemu ne nastaju nikakve promjene, i upravo kao što nema nikakvih promjena u Svjetlosti, i On to Ime zadržava zauvijek. 

Sve mnoštvo Imena odnosi se samo na one koji primaju. Zbog toga se pojavilo prvo Ime, to jeste „korijen stvorenja”, koje se naziva Ein Sof. I ovo Ime ostaje nepromijenjeno. Sva ograničenja i sve promjene jesu jedino u odnosu na one koji primaju. I, On zauvijek i beskonačno sija Njegovim prvim Imenom, što je „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”. I, zato mi molimo Stvoritelja,  koji se naziva Ein Sof, i koji sija bez ograničenja i bez kraja. A ono što nastavlja da se posledično događa nakon toga, samo su ispravke za primaoce, tako da oni mogu da prime Njegovu Svjetlost. 

Viša Svjetlost sadrži u sebi dva razabiranja: postizanje i postignuto. I sve što se kaže o Višoj Svjetlosti  to je jedino utisak onoga koji postiže o onome što je postigao. Međutim, nijedno od ova dva, samo po sebi – ni postizanje ni postignuto – ne naziva se Ein Sof. Postignuto se naziva Acmuto, a oni koji postižu nazivaju se „duše”. To je nešto novo što se razabira za dio cjeline. A „novo” dolazi iz činjenice da je u stvorenje utisnuta želja za primanjem. U tom smislu, stvorenje se naziva Ješ Mi Ain – postojanje iz nepostojanja. 

Svi svjetovi, sami po sebi, definišu se kao jednostavno jedinstvo, i nema promjena u Božanskom. I, to je značenje za: „Ja Moje HaVaJaH ne mijenjam”. U Božanskom ne postoje razabiranja – Sefirot i Behinot. Čak se i najsuptilniji nazivi ne odnose na Svjetlost samu po sebi, jer bi to inače bilo razabiranje u Acmuto, gdje nema postignuća. Umjesto toga, svi Sefirot i sva razabiranja govore jedino o onome što osoba postiže. To je tako jer je Stvoritelj htio da mi postignemo obilje (Šefa) i razumijemo to kroz Njegovu volju – da čini dobro Njegovim stvorenjima . 

I, da bismo mogli da postignemo ono što je On za nas htio da postignemo i da bismo razumjeli tajnu – „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”, Stvoritelj je stvorio i dao nam takve čulne organe kojima mi možemo da razumijemo impresije stvorene Višom Svjetlošću. U skladu sa tim nama su data mnoga razabiranja, budući da se opšti čulni organ koji se naziva „želja za primanjem užitka” razlikuje u pogledu mnogo detalja, i to u skladu sa merom u kojoj su primaoci u stanju da prime. Tako mi nalazimo mnoge podjele i detalje koji se nazivaju: usponi i padovi, širenje i odlazak Svjetlosti itd. 

Želja za primanjem naziva se „stvorenje” i „novo razabiranje”, i precizno sa mjesta gdje želja za primanjem počinje da prima utiske počinje govor. Govor je razabiranje djelova utisaka. Jer, ovdje već postoji međuzavisnost između Više Svjetlosti  i želje za primanjem.

To se naziva „Svjetlost i Kli”. A o Svjetlosti izvan Kli ne možemo ništa da kažemo, jer Svjetlost koja se ne postiže od strane primaoca, razmatra se za Acmuto, esenciju Stvoritelja, o čemu je zabranjeno da se govori, budući da se ne može postići. I, kako onda mi možemo da damo ime onome što ne postižemo?

Iz ovoga razumijemo da kada molimo Stvoritelja da nam pošalje spasenje, izlječenje i tome slično, mi tada treba da razlikujemo sljedeće: 

1. Stvoritelj.

2. Ono što se od Njega širi. 

O prvom razabiranju, koje se naziva Acmuto, zabranjeno je govoriti kao što je prethodno rečeno. Drugo razabiranje, ono što se od Njega širi i što se naziva Ein Sof, razmatra se za Svjetlost koja ulazi u našu Kli, to jeste u našu želju za primanjem. I, to je veza koja postoji između Stvoritelja i stvorenja, izražena sa: „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”. Želja za primanjem sagledava se kao širenje Svjetlosti koja na kraju stiže do želje za primanjem srazmjerno intezitetu te želje.

Kada želja za primanjem primi Svjetlost koja se širi, tada se ta Svjetlost naziva Ein Sof. Ona se do primaoca širi kroz mnogo pokrivala, što omogućava nižima da tu Svjetlost mogu da prime. I zato, sva razabiranja i sve promjene nastaju specifično u primaocima u skladu sa tim koliko je primalac impresioniran njima. Međutim, mi moramo da razumijemo o čemu je ovdje riječ. Kada govorimo o svojstvima u svjetovima, govorimo o potencijalnim svojstvima. A, kada primalac postigne ta razabiranja tada se ona nazivaju „stvarna”. 

Duhovno postignuće pojavljuje se tada kada se postizanje i postignuto pojave zajedno, budući da bez postizanja nema forme za postignuto, jer nema nikoga da preuzme formu postignutog.

I zato se ovo razabiranje razmatra za Acmuto, i tu ne postoji prostor za govor. Otuda, kako možemo da kažemo da postignuto ima sopstvenu formu? 

Zbog toga mi možemo da govorimo jedino o našim osjetima, i u kojoj mjeri smo impresionirani uticajima Svjetlosti koja nas ispunjava, koja se naziva „Njegova volja – da čini dobro Njegovim stvorenjima”, i koja dolazi do onih koji je primaju de facto. 

Ovo može da se uporedi sa time kada, na primjer, mi percipiramo sto: čulom dodira njega osjećamo kao nešto što je tvrdo, i našim očima vidimo da ima određene dimenzije. Međutim, sve je to samo u našoj percepciji. I, to uopšte ne znači da bi taj sto na isti način percipirao neko ko ima drugačija čula. Anđeli, na primjer, u poređenju sa našom percepcijom, percipiraju sto u drugačijoj formi, i u skladu sa njihovim čulima. Zboga toga mi i ne možemo da govorimo o tome kako bi sto izgledao u očima anđela, jer mi ništa ne znamo o njihovim čulnim organima. 

Otuda, budući da mi ne možemo da postignemo esenciju Stvoritelja, ne možemo ni da govorimo o tome kakvu formu imaju svjetovi iz perspektive Stvoritelja. Mi svjetove postižemo jedino u skladu sa svojim čulima i osjetima, jer Njegova volja jeste to da mi baš na taj način postignemo Njega.

To je značenje za: „Nema promjena u Svjetlosti”. Umjesto toga sve promjene su jedino u našim Kelim, to jeste u našim osjetima. Mi sve mjerimo u skladu sa našom percepcijom. Slijedi da ukoliko mnogo ljudi ispituje jedan duhovni objekat, svako će ga percipirati na drugačiji način u skladu sa svojom individualnom percepcijom i osjećajem. I tako, svako vidi različitu formu. Na isti način se i sama forma mijenja i unutar pojedinca, i to u zavisnosti od promjena njegovog stanja – njegovih uspona i padova. Sama Svjetlost je jednostavna i nema nikakvu  formu, a sve promjene nastaju jedino u primaocima.

I, neka budemo nagrađeni time da budemo dostojni toga da primimo Njegovu Svjetlost, da idemo Njegovim putem i služimo Njemu, i to ne zarad primanja nagrade, već da bismo dali zadovoljenje Stvoritelju i uzdigli Šehina iz prašine. I, neka budemo nagrađeni time da prionemo uz Stvoritelja, tako da Stvoritelj bude otkriven Njegovim stvorenjima. 

Link - The Matter of Spiritual Attainment

Link - 3. Суть духовного постижения