Šamati 30: NAJVAŽNIJE JESTE TO DA ČOVJEK ŽELI JEDINO DA DAJE

 

Najvažnije jeste to da čovjek želi jedino da daje

Uslušano nakon Šabata, Vaikra (20. mart 1943. godine)  

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Ono što je najvažnije jeste to da se ne želi ništa drugo osim da se daje i to zbog veličine Stvoritelja, zbog toga što svaka akcija primanja ima manu. I nije moguće da se izađe iz primanja, osim da se pređe na potpuno suprotni kraj, to jeste u davanje.

Sila koja pokreće, to jeste sila koja vuče i sila koja primorava na rad jeste veličina Stvoritelja. I neophodno je da mislimo da smo mi i u ovom svijetu u svakom slučaju prinuđeni da radimo, i da upravo kroz te napore možemo da steknemo neke koristi i užitke. To jeste, čovjek kroz napor i trud koje ulaže može da osladi svoje ograničeno tijelo i da postane prolazni gost. Ili on može da postane vječni gost, kada njegov napor ne nestaje, već ostaje u vječnosti. 

Ovo je poput toga kada neki čovjek ima snagu da izgradi čitavu državu, a on gradi samo privremenu kolibu koja se ruši pod udarom jakog vjetra i time se gube svi njegovi napori. Međutim, ukoliko on ostane u Keduša, tada svi njegovi napori ostaju u vječnosti. I jedino ovaj cilj treba da bude osnova njegovog rada, svaka druga osnova je sa manom.

Snaga vjere je dovoljna da čovjek radi zarad davanja. To znači da čovjek može da vjeruje u to da će Stvoritelj prihvatiti njegov rad. Jer čak i kada njegov rad u njegovim očima izgleda nevažan, Stvoritelj u svakom slučaju prihvata sve. Stvoritelj voli i prihvata svaki trud čovjeka ukoliko čovjek svoj trud posveti Njemu.

Ali, ukoliko čovjek vjeru hoće da koristi zarad primanja, tada vjera njemu nije dovoljna. I, tada se u njemu javlja sumnja u vjeru. To je tako zbog toga što primanje nije istina. Jer zapravo, čovjek i nema ništa od svog rada; jedino Stvoritelj ima od njegovog rada. Otuda su čovjekove  sumnje istinite. Drugim riječima, strane misli koje se pojavljuju u njegovom umu jesu opravdan prigovor.

Ali, ukoliko čovjek vjeru hoće da koristi da bi išao putem davanja, sigurno je da on tada nema nikakvih sumnji u vjeru. A, ukoliko u njemu postoje sumnje, on tada mora da zna da je to zbog toga što on, vjerovatno, i ne želi da ide putem davanja, jer je za davanje vjera dovoljna.

Link - The Most Important Is to Want Only to Bestow