Šamati 29: KADA ČOVJEKU DOĐU MISLI SUMNJE

 

Kada čovjeku dođu misli sumnje

Uslušano 1943. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Gospod je – sjenka tvoja”. Ukoliko čovjek ima misli sumnje u Stvoritelja, tada i Stvoritelj, unutar čovjeka, sumnja u njega. A kada Stvoritelj sumnja, to se naziva „planina Gospoda” (Planina -"Har", od riječi  “Hirhurim" - misli, sumnje)*. Zato je rečeno: „Ko se uzdiže na planinu Gospoda, i ko staje na Njegovo sveto mjesto?” „Onaj ko ima čiste ruke i čisto srce!” Čiste ruke se postižu ispravkom i to je značenje za „… i ruke Mojsija bile su teške…” – dok je ruke držao podignute ka Stvoritelju. Čisto srce postiže se kao rezultat rada u srcu (Avodat Liba).

Link - When Thoughts Come to a Person 

Šamati 28: NEĆU UMRIJETI, NEGO ĆU ŽIVJETI

 

Neću umrijeti, nego ću živjeti

Uslušano 1943. Godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Neću umrijeti, nego ću živjeti” (Psalmi 118:17). Da bi postigao istinu (Emet) čovjek mora da osjeti to da je on ukoliko ne postigne istinu mrtav, a on želi da živi. Zato se rečeno „Neću umrijeti, nego ću živjeti” odnosi jedino na čovjeka koji hoće da postigne istinu.

Otuda se kaže: „Jona Ben Amitai (sin Amitaia)”. Naziv Jona dolazi od hebrejske riječi Honaa (Ona'ah –obmana). A Ben (sin) dolazi od riječi Mevin (onaj koji razumije). To jeste on razumije jer uvijek ispituje stanje u kojem se nalazi, i vidi da obmanjuje sebe da on ide putem istine. Istina se naziva „davanje”, Lišma, „zarad Stvoritelja”, a on, suprotno od toga, vara i obmanjuje sebe, to jeste on prima za sebe, što je Lo Lišma. Ali zbog toga što on vidi svoje istinito stanje, kasnije je nagrađen sa „Amitai” što je Emet (istina).

I ovo je tajna rečenog: „Oči tvoje, kao kod golubica” (Pjesma nad pjesmama). Eynaim od Keduša (oči od Keduša), jesu Eynaim od Šehina (oči od Šehina) i one jesu Yonim (golubice). Ove nas oči (Eynaim) obmanjuju i mi mislimo da Šehina nema Eynaim, kao što je rečeno u Zoharu: „Prelijepa djevojka, koja nema oči”. Istina je da onaj koji je nagrađen istinom, vidi da ona ima oči. To je značenje za: „Ukoliko nevjesta ima lijepe oči, njeno tijelo ne treba provjeravati”

Link - I Shall Not Die but Live

Šamati 27: ŠTA ZNAČI "GOSPOD JE VISOKO I NISKI ĆE VIDJETI"

 

Šta znači „Gospod je visoko i niski će vidjeti” 

Uslušano na Šabat Truma (5. mart 1949. godina) u Tel-Avivu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

„Gospod je visoko i niski će vidjeti…” (Psalmi, 138). Kako može da postoji jednakost sa Stvoriteljem, kada je čovjek primalac, a Stvoritelj Davalac? O tome je rečeno: „Gospod je visoko i niski će vidjeti …”.

Kada se čovjek poništi, on tada nema sopstvenu upravu koja ga odvaja od Stvoritelja. Tada će čovjek „vidjeti” znači biće nagrađen sa Mohin de Hohma. 

A „ponosnog On će znati izdaleka”. Jer, onaj koji je ponosan, tačnije onaj koji ima sopstvenu upravu, on je odvojen od Stvoritelja, budući da njemu nedostaje jednakost.

Niskost se ne razmatra za to da je čovjek ponižen pred drugima. Već je niskost skromnost usljed koje čovjek osjeća cjelovitost u radu. A poniženje je osjećaj čovjeka da ga čitav svijet prezire. Precizno tada kada ljudi čovjeka preziru, to se razmatra za poniženje i tada čovjek ne osjeća nikakvu cjelovitost. To je zbog toga što je zakon takav da ono što ljudi misle utiče na osobu. Zato, ukoliko ljudi poštuju čovjeka, on za sebe osjeća da je cjelovit, a kada ga preziru on tada misli da je nisko.

Link -  What Is “The Lord Is High and the Low Will See”? 

Šamati 26: BUDUĆNOST ČOVJEKA ZAVISI OD NJEGOVE ZAHVALNOSTI ZA PROŠLOST

 

Budućnost čovjeka zavisi od njegove zahvalnosti za prošlost

Uslušano 1943.godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Napisano je: „Gospod je visoko i niski će vidjeti”, jer jedino onaj ko je nisko može da vidi uzvišenost. Slova riječi Yakar (dragocjen) su poput slova riječi Yakir (zna). To znači da u mjeri u kojoj čovjek zna uzvišenost nečega, u toj mjeri on vrednuje veličinu toga.

Čovjek je impresioniran nečim u skladu sa važnošću toga. Impresioniranost njemu donosi osjećaj u srcu, i u mjeri u kojoj on prepoznaje važnost toga, u toj istoj mjeri se u njemu rađa radost.

Čovjek treba da zna svoju niskost, i to da on nije privilegovan više nego njegovi savremenici, bez obzira na to što on vidi da ima mnogo ljudi u svijetu kojima nije kao njemu data snaga da sveti rad radi čak i u najmanjoj mjeri, čak i kada je to bez namjere i u Lo Lišma. Dok njima nije dato da rade ni Lo Lišma od Lo Lišma, čak ni kroz pripremu za pripremu za odjevanje Keduša.

A, on je nagrađen time što mu je Stvoritelj dao želju i misao da bar povremeno radi sveti rad, makar i na najjednostavniji mogući način. I ukoliko on može da cijeni važnost toga, tada u skladu sa važnošću koju on pridaje svetom radu, u toj istoj mjeri on treba da veliča Stvoritelja i zahvaljuje Njemu na tome. A istina je da mi ne možemo dovoljno da cijenimo važnost toga što Toru i Micvot možemo da izvršavamo čak i kada je to bez ikakve namere; iako se i u tom stanju dolazi do toga da se osjeti ushićenje i radost u srcu.

Šamati 25: ONO ŠTO DOLAZI IZ SRCA

 

Ono što dolazi iz srca

Uslušano u mjesecu Avu 1944. godine povodom proslave završavanja komentara Baal HaSulama na Knjigu Zohar 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kaže se: „Ono što dolazi iz srca ulazi u srce”. Tako, zašto mi vidimo da i kada je nešto ušlo u čovjekovo srce, on ipak pada sa svog duhovnog stepena?

Riječ je o tome da kada čovjek od svog rava sluša riječi Tore, on se odmah saglašava sa njim i preuzima na sebe obavezu da to što čuje ispuni svim srcem i dušom. Ali kada nakon toga izađe u svijet, tada se njegove misli i želje miješaju sa mislima i željama većine. I tada se njegove misli, želje i njegovo srce potčinjavaju većini.

I, budući da on nema snagu da čitav svijet sudi na skali zasluge, njega svijet potčinjava, i njegove želje se miješaju sa njihovim željama. I on je tada poput ovce koju vode na klanje. I tada on nema nikakav izbor, već je obavezan da misli, želi, žudi i traži sve ono što i većina traži. U tom stanju on bira strane misli, njihove niske požude i želje koje su strane duhu Tore. U ovom stanju on nema snagu da se suprotstavi uticaju većine.

Tada za njega postoji samo jedan savjet – da prione uz svog rava i uz knjige. I, ovo se naziva: „iz usta knjiga i iz usta autora”. I jedino prianjajući uz ovo on svoje misli i želje može da promijeni za bolje. I nikakvi argumenti niti rasprave ne mogu da mu pomognu i da promijene njegove misli, već jedino lijek – Dvekut, jer to je čudesan lijek, koji njega može da vrati ka Izvoru.

Šamati 24: ON ĆE NJIH SPASITI OD RUKE ZLOG

 

On će njih spasiti od ruke zlog

Uslušano u mjesecu Avu 1944. godine povodom proslave završavanja komentara Baal HaSulama na Knjigu Zohar (21. jul 1944. godine), (Povodom kompletiranja Zohara) 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „Vi koji volite Stvoritelja, mrzite zlo!... I On (čuva duše koje su odane Njemu)... i izbavlja ih iz ruke zlog”. I nije jasno kakva je veza između „mrzite zlo” i „I On ih izbavlja iz ruke zlog”? 

I, takođe je rečeno: „Svijet je stvoren jedino ili za potpune pravednike ili za potpune grešnike”. On pita: „Da li je vrijedno to da se stvori svijet za potpune grešnike, ali ne i za nepotpune pravednike?” 

I, on je odgovorio da, sa strane Stvoritelja, u svijetu ne postoji ništa što bi imalo dvostruki smisao. I ovo je slučaj jedino tada kada su u pitanju primaoci, kada je to u skladu sa percepcijom primaoca, kada primaoci u svijetu osjećaju ili dobar okus ili gorak okus. I to je tako zato što oni prethodno kalkulišu svaku akciju koju izvršavaju, budući da ne postoji akcija koja se izvršava bez svrhe. Tako, oni hoće ili da poboljšaju svoje sadašnje stanje ili da nekome naštete. Jer nešto što je besmisleno nije vrijedno za onoga koji teži nekom cilju. 

Otuda, oni koji prihvataju to da svijetom upravlja Stvoritelj, oni i Njegovo upravljanje ocjenjuju kao dobro ili loše u zavisnosti od toga šta oni osjećaju: dobro ili loše.

Zato oni koji vole Stvoritelja, to jeste oni koji razumiju da je svrha stvaranja – Činiti dobro Njegovim stvorenjima i da stvorenja dođu do toga da to i osjete – razumiju da se to može primiti precizno kroz približavanje Stvoritelju i kroz Dvekut uz Njega. 

Šamati 23: VI KOJI VOLITE GOSPODA, MRZITE ZLO

 

Vi koji volite Gospoda, mrzite zlo

Uslušano 17. Sivana (2. jun 1931. godine)

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „Vi koji volite Gospoda, mrzite zlo! On čuva duše koje su odane Njemu, izbavlja ih iz ruku zlog (Psalmi 97:10)”. I, tumači se – nije dovoljno da čovjek voli Stvoritelja i da želi da postigne Dvekut uz Njega, već je on isto tako dužan da mrzi svoje zlo. 

Mržnja se ispoljava mržnjom prema zlu, koje se naziva želja za primanjem za sebe. Čovjek vidi da on nije u stanju da se oslobodi od zla, ali istovremeno, on ne želi da se pomiri sa tim da ostane u tom stanju. I, on osjeća štetu koju mu nanosi zlo i takođe vidi istinu da čovjek nije u stanju da sam poništi zlo u sebi. To je tako zato što je to prirodna sila, sa strane Stvoritelja, koji je u čovjeka utisnuo želju za primanjem. 

I stih nas obavještava da kada je čovjek u takvom stanju, šta je tada u njegovoj ruci da uradi. I, stih kaže: da mrzi zlo. Tada će Stvoritelj da ga čuva od zla, kao što je rečeno: „On čuva duše koje su odane Njemu…” tako što ih On „…izbavlja iz ruku zlog”. I budući da čovjek već ima neki kontakt sa Stvoriteljem, čak i minimalan, on već uspijeva. 

Uistinu, zlo ostaje i služi kao Ahoraim od Parcuf. Međutim, jedino kroz ispravku, što je da bezuslovno mrzi zlo, on će se ispraviti u Ahoraim.

Mržnja proizlazi iz činjenice da – ukoliko čovjek hoće da postigne Dvekut uz Stvoritelja – on se vodi onim što je uobičajeno među prijateljima: da svako od prijatelja mrzi ono što njegov prijatelj mrzi, i voli ono što njegov prijatelj voli. I tada, oni ostvaruju trajnu vezu koja nikad neće biti raskinuta.

Budući da Stvoritelj voli da daje, i niži, takođe, treba da pokuša da se podesi tako da jedino želi da daje. I kao što Stvoritelj mrzi da bude primalac, jer On je apsolutno savršen i Njemu ništa nije potrebno, tako i čovjek mora da mrzi da prima za sebe.

Iz rečenog slijedi da čovjek treba u potpunosti da mrzi svoju želju da prima za sebe, jer sve destrukcije u svijetu dolaze jedino iz želje za primanjem. I tom mržnjom čovjek će ispraviti svoju želju da prima za sebe i staviće je pod Keduša.

Link - You Who Love the Lord, Hate Evil