Šamati 36: TRI TIJELA U ČOVJEKU

Tri tijela u čovjeku 

Uslušano 24. Adara,  19. mart 1944. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

U čovjeku postoje tri tijela:

●    Unutrašnje tijelo, to jeste odjeća za dušu od Keduša
●    Klipa Noga
●    Klipa „Mišha de-Hivija“ (zmijska koža).           

Da bismo se oslobodili drugog i trećeg tijela, tako da ona ne ometaju Keduša, i da bismo imali mogućnost da koristimo samo unutrašnje tijelo, savjet za to je da koristimo lijek – da mislimo jedino o onome što je u vezi sa unutrašnjim tijelom. To jeste, sve misli čovjeka uvijek treba da budu pod jednom upravom, što je – „Nema ništa osim Njega”, i jedino On čini, činio je i činiće sva djela u svijetu. I nijedno stvorenje, nijedna sila u svijetu ne može da razdvoji čovjeka od Keduša. 

I, kada čovjek više ne misli o ova dva spoljašnja tijela, koja su Klipa, ona umiru, jer ne dobijaju hranu niti išta što može da ih održi. To je tako jer čovjekove misli o njima jesu njihova životna opskrba. 

To je tajna napisanog: „U znoju lica svog ješćeš svoj hljeb”. Jer sve do grijeha – „grijeh Drvo znanja”, opskrba čovjeka nije zavisila od hljeba. To jeste, nije bilo potrebe da se privlači Svjetlost i životna sila budući da je ona jednostavno iluminirala. Ali nakon pada u grijeh, kada je Adam Harišon prionuo uz tijelo zmije, život je počeo da zavisi od hljeba, to jeste od hrane koju je za ova dva tijela trebalo svaki put iznova privući. I ukoliko se ovim tijelima ne daje hrana, ona umiru. Ovo je velika ispravka koja omogućava oslobađanje od dva nečista tijela.

Otuda, čovjek mora da pokuša da svu svoju snagu uloži u to da ne misli o onome što se odnosi na ta dva tijela. I o tome je rečeno: „Misli grijeha su gore od samog grijeha”, jer misli su hrana za ova dva tijela. Drugim riječima ova dva tijela vitalnost  primaju iz čovjekovih misli o njima. 

Otuda čovjek treba da misli jedino o unutrašnjem tijelu, jer je ono odjeća za dušu od Keduša. To jeste, čovjek treba da misli jedino o onome što je „izvan njegove kože”. Izvan njegove kože naziva se „izvan njegovog tijela” to jeste izvan njegove sopstvene koristi, i treba da misli jedino o koristi bližnjih. To se naziva „izvan njegove kože”. 

Šamati 35: O ŽIVOTNOJ SILI KEDUŠA

 

O životnoj sili Keduša                   

Uslušano 1945. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „U moru, tako velikom i širokom, vrve životinje kojima nema broja, male i velike“ (Psalmi 104:25).

Ovo treba da tumačimo:

„U moru” – znači u moru Sitra Ahra.

„... velikom i širokom” – znači da se ona otkriva pred nama i viče: „daj! daj!“ (hav-hav!), i to ukazuje na ogromne Kelim željne primanja.

I, „... vrve životinje” – ukazuje da tamo postoje Više Svjetlosti po kojima čovjek hoda i gazi ih nogama. 

„... kojima nema broja, male i velike” – odnosi se na to da životne sile, bilo male ili velike, sve je u ovom moru.

To je tako, zato što postoji pravilo: „Od Gore, oni daju, i ne uzimaju“ (sve što oni od Gore daju, ne vraća se nazad, već ostaje dolje). Otuda, ukoliko je čovjek proširio nešto od Gore, a zatim to ukaljao – to ostaje dolje, ali ne u čovjeku, već pada u more Sitra Ahra.

To jeste, ukoliko čovjek proširi nešto Svijetlosti, ali to ne može trajno da održi, jer njegove Kelim još nisu dovoljno čiste, to jeste još nisu za Svjetlost tako podesne da bi čovjek u Kelim davanja mogao da je primi kao takvu Svjetlost koja dolazi od Davaoca, tada ta Svjetlost mora da ode od njega.

Šamati 34: PREDNOST ZEMLJE U SVEMU

 

Prednost zemlje u svemu

Uslušano u mjesecu Tevet 1942. godine 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Znano je da se ništa ne otkriva u svojoj pravoj formi već jedino iz svoje suprotnosti, kao što je rečeno: „Kao prednost Svjetlosti iz tame”. To znači da svaka pojava ima svoju suprotnost i upravo se kroz sučeljavanje suprotnosti može znati prava suština  pojave.

Otuda nije moguće da se nešto vidi sa apsolutnom jasnoćom ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome. Na primjer, nije moguće da se nešto ocijeni kao dobro ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome, nešto što je loše. Isto tako je i za: gorko Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) slatko, mržnja – ljubav, glad – sitost, žeđ – zasićenje, odvojenost – povezanost. Proizlazi da nije moguće doći do ljubavi prema prianjanju prije nego što se postigne mržnja prema odvojenosti. 

Da bi čovjek bio nagrađen stepenom na kojem mrzi odvojenost i udaljenost, on prvo mora da zna šta znači odvojenost i od koga je on odvojen. Tek tada može da se kaže to da on želi da ispravi tu odvojenost.

To jeste, čovjek je dužan da sam istraži od koga i od čega je odvojen. I tek tada on može da počne da pokušava da ispravi to stanje i da se poveže sa onim od koga je odvojen. Ukoliko čovjek razumije šta on može da dobije od približavanja Njemu, on tada može i da cijeni i da zna kakva je šteta od toga ako ostane odvojen. 

Dobitak ili gubitak procjenjuju se u skladu sa zadovoljstvom ili patnjom. I čovjek mrzi ono što mu donosi patnju i udaljava se od toga. Stepen udaljenosti zavisi od stepena patnje, jer je u prirodi čovjeka da izbjegava patnju. Otuda jedno zavisi od drugog i čovjek se trudi da uradi sve što može da bi se udaljio od onoga što izaziva patnju. To jeste, patnja izaziva mržnju prema izvoru patnje i u toj mjeri čovjek se od nje udaljava.

Šamati 33: ŽRIJEBOVI NA JOM KIPURIM UZ PRISUSTVO HAMANA

 

Žrijebovi na Jom Kipurim uz prisustvo Hamana

Uslušano šestog dana Truma 12. februar 1943. godina 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Napisano je u Tori, Aharej (Levitski zakonik 16:8) : „I bacio je Aron žrijebove na dva žrtvena jarca: jedan žrijeb za Gospoda, drugi za Azazela”. A u vezi sa Hamanom napisano je (Megilat Ester 3:7, o Purimu): „A Pur (žrijeb) baciše u prisustvu Hamana”.

Žrijeb se primjenjuje tada kad se nešto ne može saznati umom, jer um ne može da dosegne dovoljno daleko tako da se otkrije šta je dobro, a šta je zlo. U tom stanju oni se ne oslanjaju na svoj um, već bacaju žrijeb, to jeste oslanjaju se na ono što će im žrijeb reći. Slijedi da tada kada koristimo riječ „žrijeb” to nam govori da mi idemo iznad razuma. 

Na sedmi dan mjeseca Adar rodio se Mojsije, i na taj isti dan Mojsije je umro. I mi treba da razumijemo šta riječ Adar znači. Riječ Adar dolazi od riječi „Aderet” što znači pokrivač. To je kao što je napisano o proroku Iliji (Elijahu): „… i bacio je na njega svoj ogrtač” (Carevima 1, 19:19). Riječ Aderet dolazi od riječi „Aderet Se’ar” (pokrivač od dlaka), što se odnosi na Se’arot (dlake) i Dinim. U radu su to strane misli i ideje koje odvlače pažnju čovjeka od toga da se približi Stvoritelju.

I te misli i ideje moraju da se nadiđu. Iako čovjek vidi mnoge protivrječnosti u Njegovom vođstvu, on mora da ih nadiđe vjerom iznad razuma, i da kaže da Njegovo vođstvo jeste na način – Dobro koje čini dobro. I u vezi sa tim o Mojsiju je napisano: „I Mojsije je sakrio svoje lice …”. To znači da je on vidio sve protivrječnosti (u Stvoriteljevom upravljanju) i nadišao ih je kroz napor snagom vjere iznad razuma. 

Šamati 32: ŽRIJEB (PUR) JE TAJNA BUĐENJA OD GORE

 

Žrijeb (Pur) je tajna buđenja od Gore

Uslušano na Truma (nedeljna porcija Tore) (10. februar 1943. godina)

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Žrijeb je tajna buđenja od Gore, i niži ni na koji način ne utiče na to. To je značenje za: „U prisustvu Hamana baciše žrijeb (Pur)...”. Haman je optužio (Židove) i rekao : „… jer oni se ne drže kraljevih zakona …”.

Govori se o tome da ropstvo, duhovni rad, počinje u stanju Lo Lišma (ne za Njeno ime), to jeste u stanju primanja zarad sebe. Ukoliko je tako zašto je njima bila data Tora da bi kasnije bili nagrađeni sa Lišma (za Njeno ime) i da im bude data Svjetlost i Više postignuće.

I, pojavljuje se optužitelj i kaže: „Zašto njima daju ono što je uzvišeno, za koje oni nijesu radili i čemu se nijesu nadali, već su sve njihove misli i namjere bile jedino u vezi sa onim što se odnosi na njihove sopstevene potrebe, što se naziva Lo Lišma?”

To je tajna rečenog: „Zli  priprema, a pravednik odijeva”. To znači da u početku čovjek radi u stanju - grešnik, to jeste u Lo Lišma, to jeste za primaoca u sebi, a zatim on biva nagrađen sa Lišma, i tada sav njegov rad i napor ulaze u domen Keduša, to jeste sve je zarad davanja. I to je tajna rečenog: „… a pravednik odijeva”.

I to je tajna sličnosti između Purim i Jom Kipurim*. Purim je buđenje od Gore, a Jom Kipurim je buđenje od dolje, što znači kroz pokajanje. Međutim, i ovdje takođe postoji buđenje od Gore, što se odnosi na žrijeb, gdje je: „… jedan žrijeb za Stvoritelja a drugi žrijeb za Azazela”, i Stvoritelj razjašnjava.

Link - A Lot Is an Awakening from Above

Šamati 31: ONAJ KOJI JE UGODAN DUHU NARODA

 

Onaj koji je ugodan duhu naroda

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Onaj koji je ugodan duhu naroda…” On (Baal HaSulam) pita: „Ali mi nalazimo da su veliki i slavni mudraci bili u nesuglasju. Ukoliko je tako, nema onog koji je  ugodan duhu naroda”.

I on je odgovorio – to nije rečeno za „sve što je od stvorenja”, već za „duh stvorenja”. To znači da se jedino tijela spore, zato što svako koristi svoju želju za primanjem.

A „duh stvorenja”, to je već duhovno. A rečeno: „… onaj koji je ugodan…” odnosi se na to da pravednici koji privlače obilje, obilje privlače za čitavu generaciju. I jedino zbog toga što oni još nisu odenuli svoj duh, oni ne mogu da postignu i osjete obilje koje pravednici privlače.

Link - Anyone Who Pleasesthe Spirit of the People

Šamati 30: NAJVAŽNIJE JESTE TO DA ČOVJEK ŽELI JEDINO DA DAJE

 

Najvažnije jeste to da čovjek želi jedino da daje

Uslušano nakon Šabata, Vaikra (20. mart 1943. godine)  

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Ono što je najvažnije jeste to da se ne želi ništa drugo osim da se daje i to zbog veličine Stvoritelja, zbog toga što svaka akcija primanja ima manu. I nije moguće da se izađe iz primanja, osim da se pređe na potpuno suprotni kraj, to jeste u davanje.

Sila koja pokreće, to jeste sila koja vuče i sila koja primorava na rad jeste veličina Stvoritelja. I neophodno je da mislimo da smo mi i u ovom svijetu u svakom slučaju prinuđeni da radimo, i da upravo kroz te napore možemo da steknemo neke koristi i užitke. To jeste, čovjek kroz napor i trud koje ulaže može da osladi svoje ograničeno tijelo i da postane prolazni gost. Ili on može da postane vječni gost, kada njegov napor ne nestaje, već ostaje u vječnosti. 

Ovo je poput toga kada neki čovjek ima snagu da izgradi čitavu državu, a on gradi samo privremenu kolibu koja se ruši pod udarom jakog vjetra i time se gube svi njegovi napori. Međutim, ukoliko on ostane u Keduša, tada svi njegovi napori ostaju u vječnosti. I jedino ovaj cilj treba da bude osnova njegovog rada, svaka druga osnova je sa manom.

Snaga vjere je dovoljna da čovjek radi zarad davanja. To znači da čovjek može da vjeruje u to da će Stvoritelj prihvatiti njegov rad. Jer čak i kada njegov rad u njegovim očima izgleda nevažan, Stvoritelj u svakom slučaju prihvata sve. Stvoritelj voli i prihvata svaki trud čovjeka ukoliko čovjek svoj trud posveti Njemu.