Uslušano 24. Adara, 19. mart 1944. godine u Jerusalimu
U čovjeku postoje tri tijela:
● Klipa „Mišha de-Hivija“ (zmijska koža).
Da bismo se oslobodili drugog i
trećeg tijela, tako da ona ne ometaju Keduša, i da bismo imali
mogućnost da koristimo samo unutrašnje tijelo, savjet za to je da koristimo
lijek – da mislimo jedino o onome što je u vezi sa unutrašnjim
tijelom. To jeste, sve misli čovjeka uvijek treba da budu pod jednom upravom,
što je – „Nema ništa osim Njega”, i jedino On čini, činio je i činiće
sva djela u svijetu. I nijedno stvorenje, nijedna sila u svijetu ne može da razdvoji
čovjeka od Keduša.
I, kada čovjek više ne misli o
ova dva spoljašnja tijela, koja su Klipa, ona umiru, jer ne
dobijaju hranu niti išta što može da ih održi. To je tako jer čovjekove misli o
njima jesu njihova životna opskrba.
To je tajna napisanog: „U znoju
lica svog ješćeš svoj hljeb”. Jer sve do grijeha – „grijeh Drvo
znanja”, opskrba čovjeka nije zavisila od hljeba. To jeste, nije bilo potrebe
da se privlači Svjetlost i životna sila budući da je ona jednostavno
iluminirala. Ali nakon pada u grijeh, kada je Adam Harišon prionuo uz tijelo
zmije, život je počeo da zavisi od hljeba, to jeste od hrane koju je za ova dva
tijela trebalo svaki put iznova privući. I ukoliko se ovim tijelima ne daje
hrana, ona umiru. Ovo je velika ispravka koja omogućava oslobađanje od dva
nečista tijela.
Otuda, čovjek mora da pokuša da
svu svoju snagu uloži u to da ne misli o onome što se odnosi na ta dva tijela.
I o tome je rečeno: „Misli grijeha su gore od samog grijeha”, jer misli su
hrana za ova dva tijela. Drugim riječima ova dva tijela
vitalnost primaju iz čovjekovih misli o njima.
Otuda čovjek
treba da misli jedino o unutrašnjem tijelu, jer je ono odjeća za dušu od Keduša.
To jeste, čovjek treba da misli jedino o onome što je „izvan njegove
kože”. Izvan njegove kože naziva se „izvan njegovog tijela” to
jeste izvan njegove sopstvene koristi, i treba da misli jedino o koristi
bližnjih. To se naziva „izvan njegove kože”.
To je tako jer „izvan njegove
kože” ne postoji mjesto da se kače Klipot, jer Klipot se
kače jedino „unutar njegove kože”, znači za ono što pripada njegovom tijelu, a
ne kače se za ono što je „izvan njegovog tijela”, što se naziva „izvan njegove
kože”. To znači da one imaju hvat za sve što je odjeveno u tijelo, i ne mogu da
imaju hvat za ono što nije odjeveno u tijelo.
Kada čovjek istrajava u tome da
u svojim mislima bude izvan svoje kože on će biti nagrađen onim kao što je
rečeno u stihu: „I nakon što iz moje kože oni izbiju (oderu) ovo, i iz mog
tijela ja ću vidjeti Boga” (Jov 19:26). Riječ „ovo” (napisana u ženskom
rodu) ukazuje na Šehina, koja je izvan granica njegove kože, a
riječ „oderu” ukazuje na ispravku, koja omogućava da bude „izvan njegove kože”.
I u to vrijeme on je nagrađen sa: „… iz mog tijela ja ću vidjeti Boga”.
To znači da Keduša dolazi
i odijeva se u unutrašnje tijela čovjeka specifično tada kada čovjek pristane
da radi izvan svoje kože, to jeste bez ikakvog odijevanja.
A zli, koji hoće da rade precizno tada kada postoji odijevanje unutar tijela, nazvano „unutar njegove kože”, oni će „umrijeti bez mudrosti”. To je tako jer tada oni nemaju odjeću i nisu ničim nagrađeni. A specifično su pravednici oni koji se nagrađuju odijevanjem unutar tijela.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.